|
| kolovoz, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...to sam samo ja...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Gdje sam rodjen tu je sve sirotinja
Vuk je u nas domaca zivotinja
Skrta zemlja nikoga ne hrani
Da prezivis moras radit vani
Sljakao sam ja u tudjoj zemlji
Sanjao sam o voljenoj zeni
Sa arbajta kad bih dosao doma
Gledao sam kako raste ona
Mislio sam sve cu kupit novcem
Sredio sam stvar sa njenim ocem
Prenesoh je preko kucnog praga
Mislio sam da bice moja draga
Rekla mi je prvo vece, rekla mi je sve
Mozes imat moje tijelo, ali dusu ne
Samo tijelo nista mi ne znaci
Kraj banhofa takve mogu naci
Zelio sam da me stvarno voli
Da joj ljubav nije aerobik
Kad je sa mnom da ne skriva pogled
Da ne gleda uvjek negdje pored
Zagrljeni kada zora svice
Da budemo kao jedno bice
Rekla mi je prvo vece, rekla mi je sve
Mozes imat moje tijelo, ali dusu ne
Nije mogla dugo da zanese
U nas nije bilo graje djece
Sporo su nam prolazili dani
Za veceru kad bi sjeli sami
Razboli se, bog je mladu uze
Pamtim vjecno njene zadnje suze
I saptaje "Ti si covjek vrijedan,
Ali zivot, zivot to je bijedan"
Rekla mi je prvo vece, rekla mi je sve
Mozes imat moje tijelo, ali dusu ne
bojim se...
drhtim...
svijeća usplahireno gori
i tapka vrućim voskom
na prezan drveni stol
tijelo mi poprima nemoguću
rezinu nepostojeće boli
koja prodire kao nož
zabijen u leđa...
sve dublje do srce koje
je stalo kucati jer je
nestalo želje...
umirem...
hoće li itko primjetiti
i ispustit koju lažnu suzu
da bi uspavao svoju savjest...
ti si anđeo u tijelu muškarca
ti si taj koji me nesvjesno spašava
da si barem svjestan svoje dobrote
prestao bi je trošiti na mene...
jer moja krila su slomljena,
moja aureola baca zadnje zrake svjetlosti,
rastu mi rogovi, zupčanik mi stoji u ruci,
bijela odora postadoše mi potopljena krvlju
moj oblak nestaje, pali se vatra
od koje uzimam zrnce života
što mi se događa...
anđele, postala sam tvoj suparnik
ali prava ja bi najrađe iskočila
iz ovog tijela, zgrčenog i zbunjenog
da poletim krvavim krilima
i da ti poklonim poljubac slobode...
laži govore istinu o meni
suze teku nasmijane
dok te čekam, a nema te
dok sam ranjenja, a ne plačem
dok te volim, a ne želim...
koliko je snova zakopano s menom
u dubokoj hrpi očaja
dok ne znam zašto živim
i ja, i ovo moje bolesno srce.
Tko sam? JA?
Ja ne postojim, ja nisam
ja neću i ne želim biti ja.
A JA sam samo prolazna suza
na nasmijanom licu tvome...
ko da nemam čim
u suzama od ljubavi se perem
ko da nemam gdje
u tami utočište nalazim
ko da nisam ja
sama sebe ubijam
ko da ništa ne znam
lažima posipam istinu
kad bi me barem netko razumio
kad bi me barem netko volio
barem jedan komplicirani dan
dala bih onoliko koliko imam...
ili ustvari
-nemam, jer ništa na ovom svijetu nije naše, samo TO nazivamo svojim...
kad bi barem bio tu kad mi trebaš
da mi daruješ sve što imaš i posjeduješ
ovo tijelo i dušu da mi usrećiš
i preuveličaš svoju ljepotu u mojim očima
stvarno mi trebaš, a tebe nema
da me čuvaš od samoće i usamljenosti
a tebe nema, ni daška tvog uzdaha nigdje
evo prošao si i samo se osmjehnuo
ali ti mi trebaš, kako ne shvaćaš
moje srce je u tebe i želim da si tu
ovdje, s menom i da se ne odvajaš od mene
nikad, ni kad nam vrijeme oduzme mladost
ni kad nas prijatelji ostave na ulici jada
uvijek budi s menom i ono tvoje malo
maleno srce koje si dobti na dar od bića koje te beskrajno voli...
